Trenutno čitaš
Intervju: Popi Divine

Intervju: Popi Divine

Popi Divine je prve korake napravio u burnim vremenima zapadnog Balkana ’90. Bio je živi svedok drastičnih promena u svetu muzike kroz oči običnog momka. Počeo je kao Pop DJ, tražeći svoj stil, lutajući elektronskom muzikom. Često je nastupao u lokalnim beogradskim kafićima i manjim klubovima i pripremao se za spoljni svet. Kako se globalni zvuk promenio, Popi DJ je svom imenu dodao malo Groove, Electro i Acida. Danas njegova muzika je otvorena i neograničena, ali u osnovi se može okarakterisati kao House. Popi takođe radi na LIVE projektima sa članovima Kundertea Vonder Stringa i beogradskim rock bendom „FeI Rhi“. 2010. započinje svoju diskografsku kuću „Industial records“ sa svojim partnerom B-Like. 2015 je bio finalista globalnog takmičenja Burn Residenci na Ibici kao predstavnik Srbije. 2016. započinje projekat Hot Tub sa talentovanim i mladim producentom Markom Antoineom aka Mantonom.

Kako gledaš na situaciju koja nas je zadessila u prethodnih nekoliko meseci? Koliko će to imati uticaja na klabing u Srbiji i klabing globalno?

Pozdrav svima, drago mi je biti deo priče zvane Progresivna Suza, nekako vraća nadu u ljubav prema muzici i zajedništvo. Huh, ono kako gledam na situaciju koja nas je zadesila je u principu društveno neprihvatljivo, pa ću zadržati mišljenje za sebe. Šalim se, ne znam šta da kažem, ljudi iz sveta medicine ne znaju ništa, rano je da bi davali mišljenja jer ispitivanja zahtevaju vreme i uzorke, svi sve ispituju i preispituju, tako da se to odražava i na muzičku industriju s’ obzirom da je u ovakvom spletu okolnosti ona među poslednjim karikama industrije. To je dakle ono što se tiče velikih okupljanja, profita, koncerata, klubova i sličnog, bez obzira na mesto, dakle problem je globalnog karaktera. Sve je stalo i čeka se šta će reći država, epidemiolozi itd.

Sa druge strane live streming cveta, što po meni nema nikakvog smisla, prosto okači mix i podeli sa ljudima da slušaju…to mi je kao na primer da sada vajar koji vaja u svojoj radionici napravi vajarski nastup i vaja pred masom na bini, ok, ali ne kapiram poentu…mišljenja su podeljena, i ovo je moj lični stav, ništa više.

Razumem i potrebu da pojedini ljudi osećaju povezanosti dok gledaju taj live stream ali sa druge strane smatram da je ovo bilo idealno vreme za suočavanje sa problemom usamljenosti, strahova i sličnih stvari jer smo postali konzumenti koji ne obraćaju pažnju prvenstveno na sebe tj sopstveni duh, a onda samim tim ni na okolinu. Što se tiče domaćeg klabinga, nadam se da sponzorima više neće biti interesantan klabing u Srbiji, pa ćemo moći da vratimo scenu na mesto koje zaslužuje oduvek, da svi istinski uživaju i žive od toga što vole, ne samo pojedinci.

Šta misliš da je potrebno da se uradi kako bi se scena unapredila? Koji su problemi?

Kliše, sve ima svoje prednosti i mane, šalim se i ako zaista jeste tako, bitno je ono šta mi želimo kao publika, bez obzira na našu ulogu u klabingu, DJ, promoter… Ono što je bitno, a što nam nedostaje trenutno, je kultura. Ne samo u muzici, u svemu, muzika je samo odraz toga. Godinama pričam o tome kako se nekada izlazilo zbog muzike u smislu da je slušaš, a danas se izlazi da se odvališ što esencijalno gledano urušava kompletan temelj priče o klabingu i muzici.

Problema ima previše, prvo sponzori koji diktiraju šta će da se bukira po broju lajkova, drugo ne postoji doslednost niti plan, vizija, sve je u fazonu daj da završimo sezonu pa ćemo videti šta ćemo sledeće, svaki klub menja muzički koncept svake godine, koriste situacije da popunjavaju rupe u programu i na taj način degradiraju određene grupacije ljudi, a samim tim muziku i čitavu scenu.

Velike žurke pojele su sve, ne vrši se edukacija na velikim žurkama već u malim klubovima, kada skupe pare za veliku žurku klinci nemaju za klub i onda nema kluba niti klabinga. Finansijska situacija u društvu je teška i to se odražava na klabing, a znate kako je kod nas, kud svi tu i mali Mujo. Sa druge strane postoje klubovi i grupacije koje rade dobro po nekom sistemu koji uspeva i koji održava scenu zdravom, kao na primer 20/44, Drugstore, sada se pojavio i Half koji ima dobar potencijal, uz pojedince i organizacije koji imaju ideju, kao Deviant Deep Sound, RO minimal ekipa, sve to zajedno doprinosi boljitku scene, samo kažem bitno je da svi sagledaju širu sliku i udruže se bez obzira na razlike.

 

Da li misliš da su generalno izvođači postali prevelike i dominantne zvezde i da je malo prostora za ljude koji nemaju priliku za veliku pozornicu? 

Ono što ja mislim nije toliko bitno koliko je bitno da industrija melje sve pred sobom, ili imaš nešto da joj pružiš pa dobiješ parčence kolača ili nemaš i nebitan si. Neki ljudi su stvaraoci cele te scene, i zasluženo treba da budu na pozornici, što ne znači da oni u tome uživaju, svakako su retki oni koji istim žarom rade svoj posao kao pre 20-30 godina. Suština je da nisu izvođači ti koji se bave biznisom već menadžeri raznih profila, dakle sistem je takav da DJ nema više puno vremena da se bavi muzikom, sve je predodređeno toj mašineriji koja donosi profit i to se oseća i među DJevima i među ljubiteljima muzike. Pitanje je vremena kada će to pući i na žalost mislim da će ova situacija koja nam se dešava doprineti tom pucanju, još uvek se drži ali je pitanje do kada, kao i šta će se desiti posle.

Svi mi u skladu sa godinama, iskustvom imamo određene uloge u životu, po mom mišljenju ako nadograđuješ sebe onda pomažeš i čitavoj sceni, dakle opet šira slika. Zaista volim da puštam muziku, mislim da to ljudi i prepoznaju u mojim setovima, ali bilo bi sebično da samo to radim i da se laktam sa novim, mlađim DJevima oko nastupa. Umesto toga shvatio sam da mogu manje da puštam, ali da mogu na drugi način da doprinesem razvoju scene i mladih, savetima, organizacijom događaja, bukinzima i sličnim stvarima. To je po meni merilo, zato smatram da neki ljudi treba da siđu sa bine i prepuste je nekim novim klincima, zato i imamo situaciju da globalna scena stagnira.

 

Kako možeš da nam opišeš zlatno doba tvoje generacije i uporediš sa današnjom scenom? Da li postoji neka paralela koju možeš da povučeš?

Što sam vukao, vukao sam, to je odavno iza mene. Rekao sam već gore, ništa nije isto, što je i normalno. Uslovi, ljudi, muzika, sve se razlikuje. Znate, mi nismo imali toliko izbora, danas od toliko izbora ne znaš ni gde bi išao pa na kraju i odustaneš od svega ili odeš svuda po sat vremena, pukneš pare a provedeš se 0. Moja ekipa je bila uglavnom house, ali smo išli i na TTP u Industriju, slušali i Božu Podunavca, Slavku i Laleta, ali i Cobu, Ćileta, Aćima, nekada je bilo potrebno ići na neku žurku da bi podržao scenu, ne samo zbog toga što ti se sviđa. Ja tehno nikada nisam voleo, prosto nije moj vajb, mogu da ga slušam ali me ne radi… Često sam išao na tehno žurke sa ortacima, da podržim. Takođe, nije bilo masovne produkcije, kao danas, pa si morao onda da slušaš to što ima, jer boljeg nije bilo.  Znaš, nije se pojavila droga pa donela elektronsku muziku, to je čista zabluda, pa rokeri su se satirali od heroina po Beogradu pa to niko ni da pomene. Nama je ta muzika tada bila sve, zaista, posle jedne dobre žurke si imao osećaj kao da si otišao na Tajland i to bez alkohola i bez gudre.

Mi smo živeli za muziku, neko nabavi kasetu, CD nečijeg miksa to se sluša dok ne nabavimo sledeći, sećam se ortak Pava iz srednje mi kupio za rođendan prvu ploču Eno&Cluster – After the Heat, dve nedelje sam je držao na zidu i ponosio se njom pa sam je preslušavao na ujakovom gramofonu do iznemoglosti.

Sakupimo pare i idemo u Budimpeštu da kupimo tri ploče i takve stvari. Danas ljudi neće na žurku da odu zato što pada kiša. E a onda se raširila gudra i to je počelo da uvlači svakakve ljude u klabing a i mi smo se zaigrali, nagledao sam se zaista svega, toliko je u jednom momentu postalo bizarno da mi se smučilo, pa sam se nekako izvukao iz cele priče. Zapravo većina nas se povukla i promenila stil života, i oni koji su voleli muziku se opet sada vraćaju u klabing. Sada svi to posmatramo iz jedne druge, zdravije perspektive, do duše neko kao hobi, neko kao biznis a ima i onih koji bi i dalje da se malo opuste, sve u zavisnosti od toga koliko smo sazreli, ali je najbitnije da želimo da naše greške podelimo sa mlađima.

 

Da li misliš da danas kada je dosta lakše biti DJ, potrebno da se izvođač ozbiljno pozabavi produkcijom kako bi podigao lestvicu i istakao se? 

Po meni, producent je jedno, DJ drugo a live performer treće, i to nije za poređenje prosto. Industrija je napravila kompromis između producenata i DJeva, a sada i live pokušava da naplati stvari skuplje i da na značaju producentima, kao i drugačiju dimenziju zabavi. Meni su sve tri stvari ok, samo smatram da svaka ima svoje mesto. Na primer DJ je produkt kluba i tu treba da ostane, na tom nivou, Live je koncertnog karaktera i takvi artisti su za velike žurke 2-3k+ a producenti su retko dobri DJevi, više ih ima među Live izvođačima (što je i logično) mada ima i onih koji su dobri u sve tri vrste izražavanja, ali u globalu gledano je tako. Da bi se probio moraš biti producent, jer prodaješ svoj nastup kroz svoje trake (što je po meni loše, ali ok, razumem) i generalno gledano novac zarađuješ na nastupima, ne na prodaji traka. Sa jedne strane logično ali iz perspektive DJ nikako, zašto moram da budem producent ako želim da budem samo DJ, to su dve različite stvari.

 

Šta misliš, koliko je važno da postoji zajednica poput Progresivne Suze koja bi bila usko specijalizovana za odredjeni žanr? 

Veoma je važno da postoje promoteri muzike, edukatori, bez njih nema kluture, bez kulture nema života. Voleo bih da ima više suza, ne samo progresivnih, ali da budu podjednako iskrene u emociji, motivisane u ciljevima i odlučne kao ova. Ne kažem da ih nema, ima ih, ali nekako nikako da procvetaju i pozicioniraju se na mestu koje im pripada, pomenuo sam gore već neke od njih.

Organizovao si gostovanje dua Volen Sentir u januaru mesecu. Kako je prošao taj event? 

Ako mene pitaš, ja nisam zadovoljan, ali reci mi ti? Imaćemo i u narednim godinama prilike da se družimo sa njima, oni su prvenstveno dobri ljudi, zatim i sjajni producenti i DJevi, što se i čuje u njihovim trakama i na njihovim nastupima. Lično moj doživljaj njih je pored vode, ne baš u zatvorenom klubu, ali sam obećao da ću ih dovesti pa se to i desilo. Za sledeći njihov nastup u Beogradu obećavam spektakl!

 

Kakvo je tvoje mišljenje o ponavljanju velikih imena i zašto nema prevelikog prostora za “manje poznate” izvođače? 

Već sam to pominjao gore, to je industrija, da bi ti bilo isplativo ti potpisuješ sa menadžerskim kućama ugovor na više nastupa u više godina. Ljudi danas ne vole da rizikuju i to je to, utabano, uigrano, sve je lakše, za drugi, treći nastup ti treba manje marketinga oko imena, samim tim imaš više novca da uložiš u produkciju, prostor i slično, što ti donosi više novca, samim tim to ti je put do onih najskupljih imena jer ne možeš da bukiraš svakoga tako lako. Moraš da imaš razvojni put, dobru podlogu, brend, ime (nazovi kako god) u organizaciji događaja. Dakle ljudi nemaju dovoljno novca da posećuju sve događaje, niti vremena, a pritom je to i mala grupa ljudi.

Kreativni, obrazovani i kulturni ljudi idu odavde, neće niko da menja ovu sredinu, neće niko da žrtvuje svoj konfor zarad opšteg dobra, čast izuzetcima. To se vidi na svakom koraku, u svim industrijama, politici, svuda i nekako svi ostali žive u toj utopiji, a mi koji smo ostali se međusobno delimo ili nazovi kako god i prihvatamo te mrvice kojima nam hrane ego ili šta već. I onda imamo bogate i siromašne i ništa između, samim tim ili lokalne klince ili velike zvezde i to je tako.

 

Zašto u Beogradu gradu od skoro dva miliona ljudi, ne postoje ili ne mogu da dodju do izražaja klubovi koji se isključivo bave elektronskom muzikom? 

Nema sinhronizacije među vlasnicima i promoterima, niti postoje organizacije koje imaju svoje ljude, goste, članove. Prosto je odnos ponude i potražnje je takav, a ponavljam opet da nam je kulturni kao i ekonomski nivo srozan tako da ima sve manje ljudi zainteresovanih za ovakav vid zabave. Mi smo recimo pratili određeni muzički pravac i znali smo gde se to dešava i kada, dakle Andergraund, Plastic, Bassement, Mint… Nije moglo da se desi da petkom imaš progressive žurku na dva mesta, uvek se mislilo o tome, prosto vlasnici i promoteri nisu želeli da mere kome je duži. Mi takođe nismo imali para, ali nas ni gazda nije merio po tome koliko možemo da popijemo jer je znao da ćemo uvek dolaziti zbog muzike, dakle dugoročni profit, ne instant. Danas svi mere sve, pa nam je zato i takvo stanje, ako me razumete…

Sredinom prošle decenije si imao tri progressive struje, Kinetic Vibe, Digital Harmony i Aćim sa svojom ekipom, svi smo uvek punili klub, dakle svi smo uvek dovodili 400 ljudi u klub. Sećam se da smo četvrtkom radili naizmenično u klubu Plastic, jedan četvrtak Kinetic, jedan četvrtak mi, a Aćim je radio u Anderu ili Bassementu, gde smo i mi po nekada gostovali, i svi su bili zadovoljni…pritom su sve tri struje vukle potpuno različite ljude. Danas je situacija da svi slušaju sve pa se DJevi, klubovi i organizacije otimaju za publiku, što je jako ružno. Zamisli da si neko ko se nije susreo sa elektronskom muzikom i krećeš da se krećeš po takvim mestima i da doživljavaš da te cimaju ovamo i onamo i da slušaš kako jedni pljuju druge, šta bi uradio? Kako bi doživeo tu muzičku scenu?

 

Prošle godine u Kotoru bio si deo ekipe koja je bila zadužena za Virtu Sunset serijal sjajnih gostovanja. Kako je nastala ta priča i koji su dalji planovi? 

Imao sam sreće da naletim na čoveka koji ima viziju i putovao je po svetu i video i čuo. Nije od početka bilo razumevanja, zapravo je želeo da pronađe sklad ambijenta i muzike, prosto se spontano desilo da sam par puta pozvan da nastupim u klubu i ponešen ambijentom Virtu beach puštao muziku koju je i on zamišljao kao idealnu za takvo mesto, pa smo nastavili da sarađujemo.

Čitaj još

Prošle sezone smo osetili potrebu da idemo dalje i dignemo stvari na viši nivo pa smo organizovali Virtu sunsets zabave sa gostima poput Dave Seaman, Volen Sentir, Finnebassen, Peter Makto & Gregory S, Arina Mur…Ali i domaće izvođače poput Marka Nastića, Mr. Jools, Jan De R, Mili Sefić, Vanyanno

Ove godine smo otišli još jedan mali stepenik više pa će nam u goste doći Matthias Meyer, GHIZ, Amonita & Makebo, Volen Sentir, Dave Seaman i Sebastien Leger koji je bio zakazan za prethodnu sezonu, ali smo odgodili datum zbog nevremena. U principu to je klub na vodi, samim tim i koncept je takav, kulturni, opušteni ljudi, melodična deep muzika, žurke od 15h do 22h, ako se zaigramo i malo duže, ali u svakom slučaju jedinstveno mesto u Crnoj Gori, a možda i na ovom delu Balkana.

 

Da li radiš na nekom muzičkom projektu trenutno i kada možemo da očekujemo nov materijal? 

Znaš kako, mnogo toga želim a malo vremena imam…Pomisliće neko da sam megaloman, daleko sam od toga. Na prvom mestu mi je ćerka Zarja koja sada ima 5 godina, pa je malo sve lakše. Virtu gde imam ulogu rezidenta i programskog i booking menadžera, jer to je četiri meseca u toku godine kada radim svaki dan skoro. A onda je tu i Beograd, nekako mu se uvek čovek vraća, ima to nešto što me vuče da nešto radim u Beogradu ma koliko puta sam bio ljut na njega. On to zaslužuje.

Paralelno radim povremeno matrice i nastupe sa gudačkim kvartetom Wonder Strings i bavim se produkcijom kao Popi Divine. Ova korona mi je kao i većini poremetila planove, pa smo neka izdanja i remixe prosto stopirali, nadam se da će izaći krajem leta, videćete i sami gde i sa kim, neka to ostane iznenađenje. Radim i neke eksperimentalne pravce pod drugim imenom, ali još uvek sam u fazi završavanja prvih izdanja, pa ćemo videti gde će me to odvesti.

 

Ko te trenutno oduševljava sa svojim stilom od producenata i da li možeš da izdvojiš nekoliko izdanja?

Nikada me nije oduševljavao jedan producent, uvek ih je bilo više, ali evo mogu da izdvojim Volen Sentir, zašto? Vrlo je prosto, za skoro svakog producenta je potrebno da čuješ pet sekundi trake da skapiraš ko je, za Volen su ti potrebne dve sekunde, možda i samo prvi kik. Našli su sredinu između svega, pritom im je muzika organska elektronika, zvuči suludo i dok izgovaram to. Gruv, melodija, produkcija, aranžman, promocija, sve im je na mestu, da ih ne poznajem mislio bih da imaju ozbiljnu mašineriju iza sebe a ne da sve to sami rade, dakle finalni proizvod je od a do š njihov i sjajan je.

Pored njih dopada mi se i većina izdanja SudBeata, nekako mi prijaju, prepoznatljivi su, melodični, groove, imaju svoju notu i dobro rade svoj posao. Volim i Stil Vor Talent, i oni su posebni imaju svoj zvuk i skoro i svoj pravac, melodični, ne možeš ih svrstati u neki pravac a ima elemenata svega. Ne bih da nabrajam sada jer ima jako puno producenata koji su odlični, pogotovu mladih, dosta toga mi se sviđa danas i mogao bih o tome danima da pričam.

Evo par meni jako dragih izdanja:

Razgovor vodio:
Luka Grozdanić

Tvoja reakcija:
DISLIKE
2
Love
20
NAH
0
OK
3
WOW
3

© 2023 Progresivna Suza. All Rights Reserved.

Nazad na početak