Trenutno čitaš
Adnan Jakubović: Predanost i ljubav prema onom što radiš su najključnije stvari

Adnan Jakubović: Predanost i ljubav prema onom što radiš su najključnije stvari

Adnan Jakubović, muzički producent, DJ, vlasnik izdavačke kuće Big Bells I rezident DJ na Proton radiju iz Los Anđelesa, rođen je 1986. godine u Tuzli, u Bosni i Hercegovini.

Jakubovićeva prva interesovanja za elektronsku muziku započela su početkom 2000. godine kada je kupio svoj prvi CD britanskog benda The Prodigy „Music For Jilted Generation“. Tada je, još u srednjoj školi, počeo da pokazuje interesovanje za nove bendove, di-džejeve, producente različitih muzičkih žanrova, ali sve povezane sa ovim određenim stilom koji mu se sviđao. Počeo je da sluša bendove kao što su Depeche Mode, Massive Attack, Tool, Moby, Radiohead, Red Hot Chili Peppers i pionira bosanske elektronske scene Adi Lukovac.

Odrastajući u malom gradu u kojem nije bilo interesovanja i popularnosti u elektronskoj muzici, uspeo je da gaji snažna osećanja prema ovom određenom muzičkom žanru i njegova ljubav je i dalje tu. Jakubovićeva prva DJ iskustva započela su 2009. godine kao člana lokalnog boy benda u njegovom gradu, a naredna godina donela mu je učešće na dva manja festivalska događaja u Lukavcu i Gračanici.

Kao producent veoma je tražen među domaćim i međunarodnim izdavačkim kućama, a njegovo ime se često može naći u Top 100 publikacija na Beatportu i drugim digitalnim prodavnicama. Jedan od njegovih najvećih uspeha u karijeri je verovatno njegova pesma „Afraid of happiness“ objavljena u okviru kompilacije „Initializing V“ za Suffused Music u Litvaniji, koja je kasnije potpisana kao soundtrack za film ‘’Electric Heart’’.

Njegova produkcija se obično opisuje kao originalna jer je kombinacija progressive house zvukova protkanih trance elementima, koji gotovo nikada ne nedostaju u njegovim pločama. Slede samo neki od značajnih izdavača sa kojima je Jakubović radio: DAR Digital, Mistique Music, Carica Records , OLD SKL snimanje, Usessions Records, Mistic Carousel Records, 6913 Digital, Balkan Connection i mnogi drugi.

 

Zdravo Adnane, hvala ti što si pristao da razgovaraš sa nama.

Kako si i kako se boriš sa trenutnom situacijom?

Zdravo Suzo 🙂
Prije svega dozvolite mi da Vam se zahvalim na pozivu na ovaj intervju, veliko mi je zadovoljstvo što ste me pozvali i što imam priliku raditi s Vama.
Iskreno da kažem da mi jako nedostaju partiji, nedostaju mi ljudi i dancefloor. Ja trenutno radim dva posla, onda pripremam izdanja za moj label Big Bells Records, također mjesečno snimam podcast Big Bells za Proton Radio, onda svoju produkciju, također učim pomalo nešto novo, pogotovo digitalni marketing itd. U principu moj dan je jako ispunjen i nikad nije dosadno, al uvijek sam smatrao da jedan od ključeva inspiracije za radom na muzici leži upravo u prilici da je sviraš tj. mixaš.

 

Kada si se prvi put susreo sa progressive zvukom? Šta ovaj stil za tebe čini tako posebnim u današnjem moru žanrova?

Moj prvi kontakt s progressive zvukom bio je možda oko 2005, tada sam prvo slušao progressive trance, koji mi se jako dopadao i posle sam „pronašao“ progressive house na Youtube kanalu od Sima Deep, to su tada bila uglavnom izdanja od Mistique Music. Progresiv je sam po sebi poseban, iako se mijenjao kroz godine, od brzine BPM, pa do češćeg korištenja tribal ili orijentalnih zvukova. Ono što je malo tužno jeste što progressive breaks nije više popularan kao nekada.

 

Koji su bili glavni izazovi kada si započeo da se baviš DJ-ingom I kako su se vremenom menjali?

Najveći izazaov je bio kako postići kvalitet mixanja, kada nemaš priliku da mixaš, tj. kada nemaš priliku da koristiš „pravu opremu“. Sjećam se da sam svoj prvi kontroler BCD 3000 kupio tako što sam naplatio pare od osiguranja kada sam pao s bicikla :D.  Također, veliki izazov je bio biti drugačiji i svirati nešto što niko drugi ne svira, jer se tada moraš pokušati nametnuti ljudima i pokazat da si drugačiji, a da to tvoje drugačije je jednako dobro kao i ono što je uobičajeno. Kako je vrijeme prolazilo, uvijek sam pokušavao da pokažem koliko sam ozbiljan i koliko sam profesionalan u tome što radim, i onda su se pojavili ljudi koji su to uvijedjeli i jako cijenili i koji i danas dan to cijene i upravo iz toga čovjek crpi snagu i motivaciju za rad. Ti ljudi su moji prijatelji i kolege iz Stereo Sektora, Fobia, također i iz drugih krajeva svijeta pogotovo iz Holandije, Grčke, Argentine, Turske, Slovenije, Indije, Sri Lanke, Njemačke itd.

 

Za većinu umetnika, originalnosti prvo prethodi faza učenja i, često oponašanje drugih. Kako je ovo izgledalo za tebe? Kako bi opisao svoj razvoj umetnika? Kakav je odnos između kopiranja, učenja i sopstvene kreativnosti?

Kada sam počinjao s produkcijom to je bila igra i nisam znao šta želim. Samo sam radio onako kako se meni prvo sviđalo, a posle i drugima. S obzirom da nemam nikakvog muzičkog obrazovanja (inače sam po zanimanju pravnik), bilo je jako teško sve naučit sam i od početka. Predanost i ljubav prema onom što radiš su najključnije stvari. Posle sam i naučio da je dobra organizacija jednako važna kao i ove prethodne dvije osobine.

 

 

Da li bi rekao da doživljavaš DJ-ing kao improvizaciju, možda kao kompoziciju u ovom trenutku? Ili kao nešto sasvim drugačije od ovih pojmova?

DJ-ing je uvijek za mene kompozicija, početak i kraj seta moraju biti u harmoniji, set mora da se razvije po snazi i energiji i onda po emocijama i melodiji. Uvijek za kraj čuvam neke malo više emotivnije stvari, možda s vokalom.

 

S obzirom da si dugo na sceni, moraš biti svestan promena muzičkih trendova tokom poslednjih deset godina. Reci nam, kako danas vidiš trenutnu scenu za razliku od one pre deceniju?

Svoju prvu produkciju sam uradio nekad 2010, a prvo izdanje 2011, kada sad pomislim o tome to je bilo jako jako davno, ponekad sam tužan zbog toga, a ponekad sretan i ponosan. Tada, kad sam počinjao Trance je bio jako popularan, pa posle EDM, pa onda Techno i sada je Melodic Techno. Mislim da je muzika općenito kvalitetnija sada, al ako „pogledate duboko“. Kada kažem „pogledate duboko“ mislim da ne poslušate Beatport Top 100, nego malo dublje, pronađite neke lejblove, artiste za koje niste nikad čuli prije i vidjet ćete koliko dobre muzike ima.

 

Iza sebe imaš veliki broj digitalnih izdanja. Koliko su danas fizička izdanja bitna na sceni koju pratiš?

Nažalost nisu toliko bitna, jer gotovo da niko ne kupuje više muziku da bi je slušao, nego čisto onako da bi imao u kolekciji. To je jako tužno, al to je tako. S digitalizacijom svega u svijetu i muzika je postala to, jednostavno to je zlo koje se ne može izbjeći. Al ipak bitno je i dalje voliti i slušati muziku.

 

 

Kako se reprodukcija muzike kod kuće I predstavljanje u klubu upoređuje I odnosi? Šta se kod njih može postići I šta lično izvučeš iz obe?

Klub je nešto sasvim drugo, kući to ne može nikad biti isto. Ta energija i adrenalin koji dolaze s dancefloora su nešto posebno. Kada kući sviraš 4 sata to zna postati dosadno, ali u clubu nemate osjećaj za vrijeme, sve to brzo prolazi koliko god dugo svirate.

 

Diplomirao si na Pravnom fakultetu. Da li misliš da postoji šansa da će u nekom trenutku to zvanje prevagnuti I da ćeš možda zapostaviti svoju muzičku karijeru?

Muziku ću uvijek raditi radi sebe jer to je ono što me ispunjava. Kao što neki ljudi idu na pecanje, ja ostanem kući mixati. Ne znam šta budućnost nosi, nisam nikad ni maštao o nekoj karijeri super zvijezde, bio bi sretan kad bi barem 1x mjesečno imao priliku ići u drugi grad i svirati. Ali u ovom vremenu to je teško zamisliti.

 

2018. godine zabeležio si svoj prvi nastup na Amsterdam Dance Event-u. Da li nam možeš u par rečenica opisati tu žurku I preneti atmosferu u klubu, reakciju publike,sa kime si nastupao, I slično? Koliko je taj nastup bio značajan za tebe?

To je bilo nešto najljepše što sam doživio do tada. Samo to gostoprimstvo, imati priliku sresti ljude iz cijelog svijeta s kojima si u kontaktu godinama i imati priliku progovoriti, to je poseban feeling. To mi je bio drugi put da nastupam u Amsterdamu. Taj grad je poseban i ljudi su posebni, potpuno drugačiji, to su ljudi koji stvarno vole muziku i cijene tvoj rad i trud. To je nešto potpuno novo bilo za mene, na jednom mjestu sresti sve ljude koji godinama rade i izdaju muziku zajedno s tobom.

 

 

Da li bi mogao da izdvojiš neki od vrhunaca u tvojoj karijeri tokom svih ovih godina?

Čitaj još

Bilo je tu par stvari, tako npr. kada je moja traka ‘’The Lizard King’’ izabrana od strane Mixmag Adria u Top 20 najboljih izdanja za 2017, onda moj orginal ‘’Affraid of Happiness’’ se našao kao soundtrack za film “Electric Heart“ , već spomenuti Amsterdam Dance Event itd.

 

 

Kako provodiš svoje vreme kada nisi u studiju, da li imaš neki hobi kome se posvetiš kada imaš slobodnog vremena?

Rado vozim biciklo, također volim da kuham i pravim hranu, često čitam nešto, a također tu je i Netflix.

 

 

Da li možda radiš na nekom novom projektu koji možemo da očekujemo uskoro?

Tenutno u planu imam 3 remixa da završim i onda još 1 ili 2 orginala. Ovog ljeta mi je izgorio SSD i izgubio sam sve započete projekte, pa mi je jako teško ponovo započeti sve, to me je baš izbacilo iz takta. Onda ova pandemija, pa sam također imao vjenčanje ove godine puno je tu bilo stvari. Uglavnom nadam se od naredne godine da ću se vratit malo na pravi put i moju uobičajenu rutinu.

 

Za kraj, tvoje trenutne top 4 trake su…?

 

 

 

Još jednom, veliko hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. 

 

Tvoja reakcija:
DISLIKE
0
Love
3
NAH
0
OK
1
WOW
0
Pogledaj komentare (0)

Ostavi odgovor

Tvoja email adresa neće biti objavljena.

© 2021 Progresivna Suza. All Rights Reserved.

Nazad na početak